“Rekao bih da se danas vodi prava globalna borba, da ne kažem rat, za obitelj i ono što ona uistinu u sebi jest. Čuvarica života, čovjeka, društva i naroda. Hrvatska tu nije iznimka i rekao bih – prava fronta. Pitao bih kome treba služiti politika ako ne obitelji i ljudima. Svaka politička odluka stvara neku posljedicu za obitelj. Obitelj je osnova za svako političko djelovanje”, rekao je za naš portal Višeslav Franić, kandidat U ime obitelji – Projekt domovina za 7. izbornu jedinicu.
Arhitekt po zanimanju i vlasnik privatne tvrtke. Rođen u Dubrovniku u višečlanoj obitelji gdje je završio Prirodoslovno – matematičku gimnaziju i usporedno s njom i Umjetničku školu „Luka Sorkočević“. Aktivno se bavio športom. Završio je Arhitektonski fakultet u Zagrebu.
“Kao student sam sudjelovao u osnivanju SKAC-a Palma i ljetnog kampa na Modravama i tu sam osjetio što hrvatski mladi trebaju, žele i mogu. To mi je bilo neizbrisivo iskustvo i vjerujem posađena klica mojeg sadašnjeg angažmana.
Živim i radim u Zagrebu i ponosni sam muž i otac. Obitelj i vrijeme koje želim imati s mojima su mi najvažniji jer su to ljudi koji me najbolje poznaju, poslije Boga samoga, i vole bezrezervno. Bez njih ne bih bio to što jesam. Naravno tu su mnogi moji prijatelji i poznanici koji su svi redom bolji ljudi od mene”, rekao nam je Franić.
Narod: Zašto ste se uključili u politiku?
Ili u prijevodu „što je to tebi trebalo“? Šalu na stranu…
Upravo je to ona, po meni kriva percepcija politike kao nečeg nedostojnog običnog obiteljskog čovjeka ili profesionalca u svojem zvanju i poslu. Uključio sam se u politiku jer sam prepoznao i druge hrabre autentične obiteljske ljude koji se trude i rade svoj posao, ali i pokušavaju učiniti ovo naše hrvatsko društvo boljim. Svojim primjerom želim potaknuti i druge poštene i autentične ljude da se aktiviraju da zajedno radimo na onakvoj Hrvatskoj kakvu sanjamo i za kakvu su se borili naši stari.
Da je sve u redu i da možemo živjeti „stogodišnji mir na kojeg poziva naš premijer“ vjerojatno nikad ne bih na to ni pomislio, ali smatram da nam društvo i demokracija polako klizi prema jednoj vrsti jednoumlja i političkog nasilja manjine nad većinom i izigravanja volje naroda, a to nije slobodna država u punom smislu tog pojma.
Smatram da je dozorio čas da se islužene političke elite, koje su tu samo da budu sebi svrhom, zamijene novim autentičnim i profesionalnim ljudima koji mogu i žele dati dio sebe i svojeg vremena za bolju Hrvatsku – jer ova Domovina, krvlju natopljena je to zaista zaslužila.
Premala smo zemlja da imamo tzv. profesionalne političare. Smatram da se svatko kroz svoje zvanje i zanimanje može uključiti u neku razinu politike i društvenog djelovanja jer je očito da ovako dalje ne može. Tu je glavna „ušteda“. Trebamo buditi svijest da je to svojevrsna obveza i žrtva za opće dobro i to znati cijeniti i vrednovati.
Narod: Koji su danas najveći problemi hrvatskog društva?
Puno je problema očito. Ne mogu i ne želim o svemu u malo vremena , ali izdvojio bih tri područja problema.
Kao prvo očigledna je kriza upravljanja. To se vidi i čuje na svakom koraku i razini društva. U ovakvoj bogatoj i lijepoj zemlji u kojoj zaista ima mnogo marljivih i sposobnih ljudi gospodarska kriza je posljedica lošeg upravljanja. Biraju se stranački podobni, a ne sposobni i stručni ljudi. Mnoge zemlje koje je jednako pogodila globalna gospodarska kriza prije par godina su se oporavile, a mi nismo. Ogoljena istina o nama samima nas je pogodila kao tsunami.
Umjesto male i fleksibilne birokracije i upravljačke strukture imamo preglomazan birokratski aparat koji sve više „hrane“ treba i koji guši ono iskonsko – obiteljsko poduzetništvo.
Jer obitelj je poduhvat. Sve je to (ne)izravno vezano i za nepravedni izborni sustav, i za stanje demokracije unutar samih stranaka, i za korupciju koja se sije posvuda, i za razne druge nepravde koje proizlaze iz te Pandorine kutije podobnosti.
Drugi problem je definitivno demografski: izumiremo, fosiliziramo se, okamenjujemo se. Ne samo brojčano nego očigledno i potrebnom reakcijom i svijesti o trenutku vremena u kojem se nalazimo. Zanemarili smo njegu i pripremu naše budućnosti. To uopće nije bila tema o kojoj se raspravljalo do prije par mjeseci u javnosti. Sad je to u gotovo svim izbornim sloganima i programima. Bogu hvala za početak, ali kasnimo u hodu …
Potrebno je pripremati budućnost Hrvatske 2050. Sada i danas. Obitelj je zalog uloženog. Uložite u obitelj i imat ćemo i dobre očeve i majke, i autentične ljude i onda i političare naravno.
Treći problem je suočavanje sa istinom. Vječna borba svakog čovjeka pa tako i nas samih. Svjetlo istine nas treba osvijetliti. Osvijetliti ostatke totalitarizama, kolektivnih i onih unutarnjih, koji nisu još osvijetljeni. Pogledati se jedni drugima u oči i započeti zajedno graditi kulturu života, a ne smrti. Autentičnost koja počinje od samog sebe i malih gesta.
Narod: Što želite promijeniti? Gdje vidite da vi možete doprinijeti?
Za početak mijenjati sebe na bolje, služiti svojim bližnjima, a onda i društvu. Raditi svoj posao pošteno i požrtvovano i biti autentičan. Tu nas onda prepoznaju i time stvaramo autoritet za promjene. Osobno smatram da mogu najviše učiniti na poticanju drugih da se uključe u ovaj Projekt. Da svatko sebe pronađe što može dati, a ne dobiti od Države. Uključiti nekog poštenijeg i sposobnijeg od sebe – pa to je pravi dobitak za sve!
Zalagat ću se za konkretne poticaje i osnaživanje obitelji kao osnove društvenog napretka. Status majke odgajateljice, porezne olakšice za obitelji, poticanje obiteljskog poduzetništva, novčane potpore za djecu na mjesečnoj bazi … mnogo je tu konkretnih projekata i dokazanih primjera. Novaca ima, samo treba posložiti što nam je važnije.
Želim mijenjati nepravedni izborni sustav, odnosno sustav izbora koji stalno na neki način „reciklira i klonira“ iste tipove ljudi. One koji od politike žive i koji stalno od nečega žele imati neku vrstu koristi. To se treba mijenjati. Mnoštvo je nekakvih „funkcija i fotelja“ a zamaskirani filantropi za plaću manipuliraju običnim ljudima. Zalagat ću se za društveno volontiranje počevši od lokalne uprave pa na dalje .
Narod: Zašto mislite da je pitanje obitelji važno političko pitanje?
Nedavno je papa Franjo uoči početka Sinode o obitelji lijepo opisao da su: „Obitelji svijetlo u tami ovog svijeta“. U obitelji se uči prepoznavati i prihvaćati Božji plan za svoje živote, uči se poniznosti i strpljivošću, slušati druge, uči se o održivosti kućnih financija, brine se za ukućane, starije i nemoćne sa bezuvjetnom žrtvom i ljubavi. Obitelj je temelj svega. Pa tako i političkog života. Ulaganje u obitelj je prava prevencija od društvenih problema. To ne može dati loše rezultate.
Rekao bih da se danas vodi prava globalna borba, da ne kažem rat, za obitelj i ono što ona uistinu u sebi jest. Čuvarica života, čovjeka, društva i naroda. Hrvatska tu nije iznimka i rekao bih – prava fronta. Pitao bih kome treba služiti politika ako ne obitelji i ljudima. Svaka politička odluka stvara neku posljedicu za obitelj. Obitelj je osnova za svako političko djelovanje.
Narod: Kako vidite Hrvatsku kakva bi trebala biti?
Hrvatska zemlja obitelji i puna života, slobodna u punini i samosvjesna.
Zemlja u kojoj se političari ne boje mišljenja svojeg naroda.
Zemlja političke i svake druge odgovornosti.
Jasnog identiteta i povjerenja u vlastite snage i pomoć Božju.
Zemlja poduzetništva i hrabrosti i iskrenog političkog dijaloga.
Zemlja raznolika ali jedinstvena.
Zemlja čista, zdrava i bogata.
Zemlja reda, pravde i rada.
Sigurna zemlja.
Naša.