UVOD
Dvadeset i pet godina nakon uspostave suverene i neovisne države te dvadeset godina nakon pobjedonosnog završetka Domovinskog rata, Hrvatska ne uspijeva jednakim nadahnućem, vještinom i hrabrošću postaviti i ostvariti ciljeve gospodarske politike te osigurati takav rast gospodarstva koji bi bio temelj povećanja nacionalnog bogatstva uz punu zaposlenost.
Visoki stupanj korupcije, loša kadrovska selekcija uvjetovana političkom podobnošću, odnosno nepravednim izbornim sustavom, loše i neefikasno upravljanje – uzroci su politika koje su nas dovele u stanje da se vizija bogate i uspješne Hrvatske čini još uvijek dalekom.
Dosadašnji su ciljevi ekonomske politike iscrpljeni i moraju se mijenjati, jer generiraju nove neravnoteže u hrvatskom gospodarstvu koje nas smještaju u društvo sa zemljama s najmanjim ekonomskim rastom u Europskoj uniji.
Hrvatski model gospodarstva stimulira uvoz i potrošnju, potiče državu i građane na sve veća zaduživanja, smanjuje konkurentnost tvrtki, poduzetnike odbija od investiranja u proizvodne djelatnosti. U konačnici taj model doveo je do značajne deindustrijalizacije, uništavanja poljoprivrede, velike nezaposlenosti i odlaska stanovništva iz Hrvatske.
U ime obitelji – projekt Domovina zalaže se da se ekonomska politika vodi kao uspješan spoj slobodnog tržišta poticanjem poduzetnika i poduzetništva te aktivne ekonomske politike koju osmišljava i vodi država. Zalažemo se za model ekonomske politike koja će transformirati hrvatsko gospodarstvo iz uvozno-potrošačkog u proizvodno-izvozno gospodarstvo.
PREDUVJETI GOSPODARSKOG OPORAVKA HRVATSKE
Prije navođenja konkretnih gospodarskih ciljeva želimo istaknuti tri ključna problema čije je rješavanje preduvjet gospodarskog oporavka Hrvatske i provođenja nužnih reformi:
1. Nedostatak političke volje za kažnjavanje i sprječavanje korupcije
Korupcija razara hrvatsko gospodarstvo i rastače društvo. Korupcija je zloupotreba političkog položaja za stjecanja osobne ili stranačke koristi. Korupciju ne mogu iskorijeniti oni koji su ju uveli i već 15 godina štite u hrvatskom društvu. Stječe se dojam da Državno odvjetništvo funkcionira kao produžena ruka politike.
2. Nedostatak političke volje za provođenje strukturnih reformi
Politički predstavnici hrvatskog naroda u Saboru, Vladi i drugim državnim institucijama u posljednjih 15 godina ne pokazuju političku volju za provođenje reformi i stvarnih promjena. Mnoge reforme koje se treba odmah početi provoditi neće dati rezultate prve 4 godine mandata neke vlade. Zato ih mogu provesti samo oni koji stavljaju interes naroda i države ispred interesa svoje stranke.
3. Nedostatak znanja, sposobnosti i vrijednosti potrebnih za provođenje reformi
Prioritete u provođenju nužnih reformi treba odrediti u skladu sa vrijednostima koje dijeli većina hrvatskih građana – ostvarujući ekonomski neovisno i pošteno društvo u kojem se solidarno raspoređuje teret kratkoročnih i dugoročnih reformi tako da njihovu cijenu ne plaćaju najranjivije društvene skupine poput siromašnih, bolesnih, starih i dr. U ime obitelji – projekt Domovina zna da u Hrvatskoj ima dovoljno ljudi , koji imaju i volje i znanja za provođenje stvarnih promjena koje mogu pokrenuti hrvatski gospodarski preporod. Te ljude potrebno je osnažiti i omogućiti im javno djelovanje u općem nacionalnom interesu.
U ime obitelji – projekt Domovina ima hrabrost i političku volju za stvarne promjene koje će iznjedriti pošteno upravljanje Hrvatskom uz nultu stopu korupcije.
KLJUČNI CILJEVI
Politička stranka U ime obitelji – Projekt Domovina smatra sljedeće točke najvažnijim za provođenje ostvarenje ekonomskog modela koji će u konačnici dovesti do ostvarenja ključnih ciljeva: Hrvatska – zemlja blagostanja, dom svome narodu, poželjna za život i stvaranje obitelji.
2. Monetarna reforma – afirmacija hrvatske kune kao suverene valute
4. Poticajan i stabilan porezni sustav
5. Obrazovanje kao temelj snažnog i održivog gospodarskog rasta
6. Teritorijalni preustroj u funkciji gospodarske održivosti i efikasnosti
7. Reorganizacija državne administracije
8. Uključivanje Hrvata izvan Hrvatske
1. AKTIVNA GOSPODARSKA POLITIKA
Gospodarska politika Hrvatske mora biti aktivna, odnosno, osmišljen proces temeljen na znanosti i znanstvenim ekonomskim modelima, a usmjerena na stvaranje okruženja koje će stimulirati i poticati poduzetnike na proizvodnju, povećanje izvoza i supstituciju uvoza.
Za izradu konkretnih mjera i određivanje vremenskih faza njihova provođenja potrebno je znati trenutačno stanje stvari. Ti podaci u ovom trenutku nisu dostupni. Dakle, prvi korak je napraviti analizu strukture domaćeg gospodarstva i međusobne povezanosti njegovih sektora, analizu ovisnosti o uvozu, analizu strukture domaće potrošnje te naročito analizu međunarodne konkurentnosti hrvatskih industrijskih sektora. Model hrvatske ekonomije mora se okrenuti od sadašnjeg uvozno-potrošačkog modela na proizvodno-izvozni model.
Kao primjer dugogodišnje loše politike može se navesti podatak o broju zaposlenih u prerađivačkoj industriji u Hrvatskoj koji je prije 30 godina iznosio 700 tisuća, što je tada činilo udio u BDP-u od 30% dok je 2014. taj broj iznosio 200 tisuća zaposlenih što je udio u BDP-u od svega 13%.
Postojeću industrijsku strategiju Hrvatske potrebno je nadopuniti analizom međunarodne konkurentnosti hrvatskih industrijskih sektora te uspostaviti suodnos s monetarnom i fiskalnom politikom nužnom za ostvarenje industrijske strategije.
Povezanost monetarne politike s realnim sektorom je od izuzetnog značenja te je potrebno razmisliti o postupnom usklađenju tečaja kune prema euru i ostalim valutama u svrhu postizanja troškovne konkurentnosti hrvatskih poduzeća.
U ime obitelji – projekt Domovina se zalaže za stvaranje i poticanje projekta znanstvenih simulacijskih makroekonomskih modela koji su u Hrvatskoj u zamecima te ih je potrebno prepoznati, aktivno poticati i koordinirati. Popis ciljeva
2. MONETARNA REFORMA – AFIRMACIJA HRVATSKE KUNE KAO SUVERENE VALUTE
Hrvatska treba promijeniti odnos prema svojoj nacionalnoj valuti i reafirmirati je kao suverenu valutu koja će, osim što je jedino sredstvo plaćanja, biti i jedino sredstvo kreditiranja, a potrebno je voditi takvu politiku koja će stimulirati i štednju u kunama.
Za takvu politiku nužna je suradnja izvršne i monetarne vlasti koju predstavlja Hrvatska narodna banka i koja je trenutačno vrlo daleko od razmišljanja da se kuna afirmira kao suverena valuta.
Nedavne promjene Zakona o potrošačkom kreditiranju gdje se krediti s valutnom klauzulom u švicarskim francima konvertiraju u kredite s (opet) valutnom klauzulom u eure (što je, prema tvrdnjama ministra financija bio savjet guvernera HNB-a) potvrđuje da središnja banka ne želi potaknuti deeurizaciju, ne želi prekinuti ovisnost o valutnoj klauzuli i nema povjerenje u nacionalnu valutu.
U ime obitelji – projekt Domovina traži redefiniranje uloge HNB-a uz postavljanje novih ciljeva. Trenutačno je jedini cilj Hrvatske narodne banke (sukladno čl. 3 Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci) održavanje stabilnosti cijena. U istom članku navodi se da će HNB podupirati gospodarsku politiku RH ali ne dovodeći u pitanje svoj primarni cilj – stabilnost cijena. Novi ciljevi HNB-a trebali bi biti poticanje rasta BDP-a i stvaranje potpune zaposlenosti.
Dvadesetogodišnji stabilan, ali nerealan tečaj kune i čvrstog vezanja kune uz euro potrebno je preispitati u skladu sa strateškim ciljevima hrvatskog gospodarstva – jer je sigurno da ovakva „stabilnost“ kune destabilizira poduzetništvo i gospodarstvo te dovodi do smanjenja domaće proizvodnje i izvoza, a povećava uvoz i vanjski dug.
Te se promjene ne mogu izvesti preko noći niti u kratkom roku, rješenje treba tražiti u mjerama oživljavanja i povećanja domaće proizvodnje za domaće tržište, u supstituciji uvoza i povećanju izvoza do momenta kada bi se promjenom tečaja mogao domaćoj proizvodnji dati dodatni poticaj bez većih štetnih utjecaja.
HNB treba mjerama prema poslovnim bankama izrazito poticati štednju u kunama i kreditiranje u kunama ostavljajući bankama prostora za normalno poslovanje gdje je moguće predviđati rizike. Popis ciljeva
3. DEMOGRAFIJA
Hrvatska je suočena s depopulacijom i to kroz nisku stopu nataliteta (u zadnjih 10 godina Hrvatska ima negativan prirodni prirast stanovništva po prosječnoj stopi od 2,2%) te kroz iseljavanje, posebice mlađeg i radno aktivnog stanovništva, koje je osobito izraženo u 2015. godini. Depopulacija izravno utječe na razvoj gospodarstva kroz niži društveni bruto proizvod, pri čemu se usporava rast i smanjuje konkurentnost, povećava se broj starog stanovništva što je nadalje direktan pritisak na socijalne i mirovinske sustave koji postaju napeti i dugoročno neodrživi. Depopulacija utječe i na smanjenje domaćeg tržišta, posebice tržišta usluga koje danas čini sve veći udio u BDP-u te se stvara začarani krug sve većeg gospodarskog pada.
Aktivna demografska politika stožerni je dio gospodarske strategije, na neki joj je način čak i nadređena jer ostvarenjem ciljeva demografske politike kroz ekonomske mjere dolazimo i do ostvarenja ključnih ekonomskih ciljeva.
U ime obitelji – projekt Domovina prepoznaje obitelj kako temeljnu jedinicu ljudskog društva, bez koje nema ni demografskog ni gospodarskog oporavka Hrvatske. Smatramo da je štetno obitelj i s njom povezana demografska pitanja i natalitet svrstati u područje socijalne politike. Svako ulaganje u obitelj je i ulaganje u hrvatsko gospodarstvo. Obitelji s više djece imaju pravo na društvenu i ekonomsku potporu te treba prekinuti s politikama koje im dodjeljuju simboličnu ili nikakvu pomoć te ih tretiraju kao korisnike proračunskog novca, a ne kao izvor gospodarskog rasta.
Istraživanja pokazuju da u prosjeku bračni parovi u Hrvatskoj imaju manje djece nego što to žele – jedan dio za to navodi ekonomske razloge. Dužnost hrvatske države je omogućiti im da imaju onoliko djece koliko žele, noseći zajedno s njima ekonomski teret podizanja obitelji. Potrebno je uvesti konkretne ekonomske mjere kojima se ulaže u obitelj poput 15-mjesečnog porodiljnog dopusta uz punu plaću, porezne olakšice i doplatak već za prvo dijete, status majke odgajateljice za žene sa 4 i više djece uz mjesečni prihod u visini prosječne hrvatske plaće, smanjenje režija za obitelji sa troje i više djece, državni poticaji mladim obiteljima za kupovnu prvog stana, povećanje školskih kapaciteta kako bi sva djeca mogla pohađati školu u jutarnjem turnusu itd. Uz navedene konkretne mjere potrebno je kroz radno zakonodavstvo olakšati ženama usklađivanje profesionalnog i obiteljskog života te društveno afirmirati obitelj kao temelj gospodarskog oporavka Hrvatske.
Novaca za ove mjere ima u proračunu RH – potrebno ga je samo kvalitetno preraspodijeliti i uložiti u one mjere koje će vrlo brzo dati rezultat i nastaviti ga davati generacijama. Godišnji iznos za majke – odgojiteljice bio bi 273 milijuna kuna. Trenutačno se raznim udrugama iz proračuna u samo jednoj godini isplaćuje iznos koji bi bio dovoljan za financiranje ove mjere pune 4 godine. Popis ciljeva
4. POTICAJAN I STABILAN POREZNI SUSTAV
Kako bi Hrvatska ostvarila i zadržala gospodarski rast potrebne su i promjene u poreznom sustavu s naglaskom na rasterećenju gospodarstva, gdje je primjerice trošak rada u gospodarstvu, iskazan prosječnim iznosom mjesečne bruto plaće, prema podatcima za 2012. godinu, u Hrvatskoj osjetno veći od svih usporedivih zemlja, osim u Sloveniji (Češka, Mađarska, Poljska, Slovačka, Slovenija, Bugarska, Rumunjska), što svakako smanjuje konkurentnu sposobnost hrvatskih poduzetnika.
U ime obitelji – projekt Domovina predlaže izmjene poreza na dobit u dijelu reinvestiranja dobiti gdje je moguće potpuno oslobađanje od obveze poreza za dobit koja se u cijelosti „reinvestira“
Svakako najveće unapređenje sustava oporezivanja dobiti, za veliki broj poduzetnika, bio bi povrat zaštitne kamate na uloženi kapital u poslovni ciklus, koja se u Hrvatskoj primjenjivala od 1994. do 2000. godine.
Kod PDV-a kao pojedinačnog poreza najvažnijeg za za državni proračun predlažemo preispitivanje najviše stope PDV-a od 25% (inače jedna od najviših stopa u EU) gdje zbog njegova neizravnog karaktera najveći teret poreza snose osobe s najnižim dohotkom. Ne mislimo da je realno očekivati značajno snižavanje ove previsoke stope PDV-a u prve dvije godine mandata sljedeće vlade.
U ime obitelji – projekt Domovina drži da porez na imovinu (nekretnine) ne treba uvoditi u razdoblju višegodišnjeg pada i stagnacije BDP-a i njegovu primjenu treba odgoditi do momenta postizanja stabilnijeg poslovnog okruženja i odgovarajućeg poreznog kapaciteta. Jedna od posljedica bilo bi daljnje stezanje tržišta nekretnina, uz mogućnost „rasprodaje“ velikog dijela nacionalnog bogatstva, koje je u posljednjih 50 godina nastalo, velikim dijelom, kao oblik štednje.
Potrebno je odlučnije ukidanje i smanjivanje brojnih neporeznih davanja (naknade, članarine, razne pristojbe, jer su nepotrebna prepreka oživljavanju gospodarskih aktivnosti. Popis ciljeva
5. OBRAZOVANJE KAO TEMELJ SNAŽNOG I ODRŽIVOG GOSPODARSKOG RASTA
Trenutačni obrazovni sustav nije na zadovoljavajućoj kvalitativnoj razini niti obrazuje stručnjake koji će osigurati potreban rast. Obrazovni sustav mora biti usklađen s potrebama tržišta danas i u skladu s trendovima sektora budućnosti. Potrebno je građane obrazovati u sektorima i disciplinama koji mogu kreirati maksimalnu dodanu vrijednost.
U sljedećih 15 godina potrebno je povisiti stopu visokoobrazovanih u Hrvatskoj sa 8 na 30% ulažući u unaprijeđenje i dostupnost visokog obrazovanja te poticanje završavanja fakulteta.
Danas nema odgovarajuće, sustavne priprave mladih za odabir zanimanja koja su u skladu s njihovim interesima, sposobnostima i realnim, kratkoročnim i dugoročnim mogućnostima zapošljavanja. Potrebno je kroz obrazovni sustav omogućiti stjecanje praktičnih znanja koja će mlade osposobiti za tržišno natjecanje te stvarati preduvjete za samozapošljavanje.
Preobrazba obrazovnog sustava je dugoročno najvažniji, ali i najriskantniji posao svake reformske vlade. Za razliku od dosadašnjih nedovoljno promišljenih pokušaja koji su često olako eksperimentirali s dijelovima sustava koji su funkcionirali solidno, a istovremeno ostavljali netaknutima one koji vape za reformom, planiranje reforme mora biti temeljito, sveobuhvatno i uključivati sve aktere obrazovnog sustava. Moramo najprije definirati što kao zajednica očekujemo od obrazovnog sustava i koliko smo u to spremni uložiti. I najbolji sistem ne funkcionira u zrakopraznom prostoru već u određenom ekonomsko-socijalnom i kulturnom kontekstu, nose ga ljudi s određenim primanjima i razinom motivacije i u konkretnim radnim uvjetima. Sve te okolnosti treba imati u vidu prilikom realističnog planiranja reforme obrazovnog sustava kako bi ona polučila pozitivne rezultate. Razina znanja učenika nakon završetka osnovne i srednje škole nije zadovoljavajuća. Potrebno je reformirati nastavne planove i programe u smislu s jedne strane rasterećenja nastave od sporednih sadržaja koji se svode na mehaničko repetitivno obrtanje u krugu – „učenje“ – ispitivanje – zaboravljanje i fokusirati se na skup bitnih znanja i sposobnosti koje izobražena osoba 21. stoljeća tijekom školovanja mora trajno usvojiti. Zalažemo se i za uvođenje „male mature“ na završetku osmog razreda osnovne škole kako bi se prekinula nezdrava tendencija lova na ocjene od petog do osmog razreda osnovne škole, s drastično različitim kriterijima od škole do škole.
Visoko školstvo u RH mora postići balans između proizvodnje kadrova za potrebe „tržišta“ i europskog ideala dostupnog javnog školstva svim građanima kao sredstva bezinteresnog kultiviranja slobodnog čovjeka i građanina. Izjave o „društvu znanja“ ostaju puke floskule sve dok smo po izdvajanju za visoko školstvo i znanost u relativnom smislu na europskom začelju. Ulaganje u znanost i sveučilišta ne treba promatrati kao trošak, već kao najbolju dugoročnu investiciju, naravno, ako je praćeno jasnom strategijom i vizijom. Izdvajanja za znanost i visoko školstvo treba povećati, ali to mora biti praćeno boljom kontrolom utroška sredstava i rezultata koji se time postižu. Ministarstvo znanosti i tehnologije treba dići na rang najvažnijih u državi, a ne da kao do sada služi kao niša za udomljavanje nekompetentnih partijskih kadrova. Popis ciljeva
6. TERITORIJALNI PREUSTROJ U FUNKCIJI GOSPODARSKE ODRŽIVOSTI
Hrvatskoj je nužna promjena u organizaciji državne uprave i naročito lokalne uprave i samouprave. U ime obitelji – projekt Domovina zalaže se za smanjenje broja općina i gradova. Načela za smanjenje treba biti broj stanovnika te ekonomska snaga (mogućnost samofinanciranja). Iznimke svakako trebaju biti područja Hrvatske koja su slabije naseljena zbog povijesnih razloga, a koja su od strateškog interesa za Hrvatsku: na primjer otoci i slabo nastanjena pogranična područja.
Nužna je promjena propisa koji reguliraju nadležnosti različitih razina vlasti i njenog financiranja. Popis ciljeva
7. REOGRANIZACIJA DRŽAVNE ADMINISTRACIJE
Državna administracija na svim razinama treba biti usredotočena na učinkovitost kroz povezivanje dijela primanja sa realizacijom jasnih, unaprijed zadanih ciljeva – odnosno nagrađivanja kvalitetnog rada i kažnjavanja nekvalitetnog rada. Administrativne prepreke vidljive su na svim razinama državne uprave te, uz ostalo, koče poduzetništvo i provođenje nužnih reformi.
U tvrtkama u državnom vlasništvu zaposleno je oko 16% zaposlenih u Hrvatskoj, a zajedno sa državnim institucijama ta se brojka povećava na 40% svih zaposlenih. Procjenjuje se da se u četverogodišnjem mandatu jedne vlade zaposli oko 20 000 ljudi po stranačkoj vezi. Svi ti zaposlenici znaju da dobivanje i zadržavanje njihovog posla ovisi o stranačkoj podobnosti, a ne o njihovoj sposobnosti i marljivosti.
Članovi upravnih odobra 1421 državne tvrtke i ljudi na upravljačkim pozicijama u državnim institucijama ( počevši od ministara pa naniže) uglavnom se postavljaju po kriteriju pripadnosti vladajućoj političkoj stranci te kao takvi obično ne znaju voditi timove niti iskoristiti mogućnosti ljudi kojima bi trebali upravljati što dovodi do loših poslovnih rezultata državnih tvrtki i koči razvoj privatnih tvrtki. Popis ciljeva
8. UKLJUČIVANJE HRVATA IZVAN HRVATSKE U GOSPODARSKI OPORAVAK
Intenzivno povezivanje Hrvata izvan RH s Maticom ne promatramo samo kao obvezu, već kao priliku za RH da preko Hrvata koji su svoj poslovni i životni uspjeh ostvarili natječući se na tržištima zemalja razvijenijih od Hrvatske – jača svoj ekonomski i politički položaj u globaliziranom svijetu. Iako je jedna od zemalja s relativno najvećom dijasporom na svijetu, Hrvatska taj globalni potencijal do sada nije ni približno iskoristila.Korisna u tom pogledu mogu biti iskustva zemalja kao što su Izrael i Irska. Popis ciljeva
ZAKLJUČAK
Hrvatska ima sve preduvjete za gospodarsku obnovu i rast gospodarstva koji će biti temelj povećanja nacionalnog bogatstva uz punu zaposlenost. No, unatoč prirodnim i ljudskim resursima – već 15 godina u Hrvatskoj se na vlasti izmjenjuju političke stranke koje uništavaju hrvatsko gospodarstvo kombinacijom nesposobnosti i zloupotrebe političke moći za stjecanje osobne ili stranačke koristi.
Zbog toga držimo da je ekonomska kriza u Hrvatskoj u prvom redu upravljačka kriza te da je teška gospodarska situacija posljedica lošeg upravljanja Hrvatskom. Isto tako, ključ gospodarskog oporavka je i sustavno, kratkoročno i dugoročno ulaganje u obitelj. Istraživanja pokazuju da bračni parovi u Hrvatskoj u prosjeku imaju manje djece nego što bi to željeli. Dužnost države je omogućiti obiteljima da imaju djecu koju žele, preuzimajući dio ekonomskog tereta podizanja obitelji. Bez takve zacrtane politike – koja upravljanje gospodarstvom predaje sposobnima, a ne podobnima uz iskorijenjivanje korupcije i ulaganja u obitelj – ne može doći niti do gospodarskog oporavaka Hrvatske.