Tomislav Paleka diplomirani je vjeroučitelj, doktorand na KBF-u u Splitu- smjer „Kršćanstvo i suvremena kultura“. Oženjen je i otac je dvoje djece. Razgovarali smo s njim o njegovom radu s mladima, životu i djelovanju, kao i o njegovom razmišljanju o Hrvatskoj.
Diplomirani ste vjeroučitelj i doktorand na KBF-u u Splitu-smjer „Kršćanstvo i suvremena kultura“. Možete li nam reći nešto o svom radu u školi?
Ovih dana kreće deseta nastavna godina mojega vjeroučiteljskog rada u školi. Od toga, sedam godina sam proveo u srednjoj strukovnoj školi, a tri u osnovnoj školi. Želio bih istaknuti zahvalnost Bogu i mojim roditeljima na ukazanoj prilici da studiram teologiju u koju sam se zaljubio u trećem razredu srednje škole. Sretan sam što znanje i iskustvo koje sam stekao na studiju mogu danas prenositi djeci i mladima, nadam se uskoro i studentima, s obzirom na doktorat teologije kojemu trenutno težim studirajući na doktorskom studiju KBF-a u Splitu. Rad s djecom u školi iziskuje od svakog nastavnika mnogo empatije, suosjećanja tj. uživljavanja u situaciju, stanje učenika kojima je poslan. Zanimljivo mi je stoga svjedočanstvo jedne nastavnice koja je, u razgovoru s pok. nadbiskupom zadarskim Marijanom Oblakom iznosila poteškoće u radu s učenicima i dobila od njega kratak ali veoma plodonosan savjet: „Volite ih“. Nastojim ovo uvijek iznova sebi posvješćivati.
Što vidite kao najveće izazove danas u radu s mladima?
Svakako poticanje na kritičko promišljanje stvarnosti i traženje istine, otkrivanje smisla života i odgovorno korištenje slobode. Često sam, pogotovo u radu sa srednjoškolcima, tražio da mi kod nekih odgovora i razmišljanja odgovore zašto su baš tako odgovorili, da mi argumentiraju svoju tvrdnju. Mnogi su se bunili govoreći „opet zašto, možemo li odgovoriti samo sa da ili ne“. Smatrat da je to rezultat današnjeg prevladavajućeg mentaliteta u kojem mladi žive, a u kojem dominiraju površnost i diktatura relativizma. I u javnom diskursu u našem društvu premalo je argumentacije, a previše površnosti i navijanja isključivo za vlastitu korist. Suvremeni čovjek kao da je odustao od traženja istine. Sve se to odražava i na mlade. To nam ipak ne smije biti povod za zdvajanje već angažiranije djelovanje.
Živite u malom mjestu s obitelji, možete li reći koje su prednosti u odnosu na život u gradu?
Prvih 13 godina života živio sam na selu, potom smo se zbog velikosrpske agresije preselili u centar Zadra u kojem sam živio do 2004. godine, da bih se potom opet vratio na selo. Moja supruga, koja je živjela u Zagrebu kad smo se upoznali, također je rado prihvatila život na selu. Danas imamo iskustvo života na selu i u centru grada i ako možemo birati uvijek bi izabrali život na selu zbog čišćeg zraka, zdravije hrane koju možemo sami proizvoditi, sigurnijeg ambijenta za odgoj djece i bolje povezanosti s prekrasnom prirodom koju nam je darovao Bog.
Član ste građanske inicijative „U ime obitelji“, što sve radite i zašto ste odabrali sudjelovati u njihovim aktivnostima?
Za građansku inicijativu „U ime obitelji“ saznao sam krajem travnja 2013. godine gledajući emisiju „Mir i dobro“. Ubrzo sam se prijavio za volontiranje na njihovoj internet stranici i počeo prikupljati potpise za raspisivanje referenduma o braku u svom selu. Nakon tri dana sam procijenio da sam u svom selu obavio posao pa sam se stavio na raspolaganje županijskoj koordinatorici u Zadru jer sam čuo da je u potrazi za volonterima. Tako sam skoro svaki dan stajao za našim štandom na zadarskoj kalelargi. U studenom 2013. godine, prije referenduma o braku bio sam zadužen od strane naše inicijative za odnose s medijima u Zadarskoj županiji. Volontirao sam i u inicijativi „Birajmo zastupnike imenom i prezimenom“. I danas rado stojim na raspolaganju za sve projekte udruge “U ime obitelji” jer su svi usmjereni općem dobru i napretku Lijepe naše. Ono što me cijelo vrijeme potiče na angažman u udruzi U ime obitelji su čestiti, pametni i sposobni ljudi koji su sve ovo pokrenuli i koji se ne umaraju čineći dobro našem narodu i domovini. Volio bih vidjeti ih i u političkom životu zemlje, jer iako je civilni angažman hvalevrijedan, ne možemo se u civilnom sektoru boriti za prave vrijednosti, a pozicije vlasti prepuštati onima koji konstantno urušavaju te vrijednosti. Spreman sam im i tu biti suradnik.
Kako vidite Hrvatsku?
Nije baš jednostavno pronaći dovoljno lijepe riječi za domovinu koju voliš. Hrvatska je zemlja u kojoj ima puno dobrih, pametnih i sposobnih ljudi koji mogu Hrvatsku učiniti prosperitetnijom ukoliko se povežu i angažiraju oko općeg dobra. O prirodnim ljepotama i bogatstvima naše domovine već je dosta napisano. Nažalost, neki i danas utjecajni pojedinci i skupine nikad Hrvatsku nisu htjeli i danas joj onemogućuju rast i razvoj. Postoji i druga skupina političara koji su samo deklarativno domoljubi a u praksi su okrenuti isključivo materijalnoj koristi za sebe i svoje stranke. Tužno je gledati pune autobuse mladih obitelji koje napuštaju Hrvatsku „trbuhom za kruhom“. Zabrinjava podatak da nam je dug opće države 300 milijardi kuna i povećava se. Sve to budi u nama pitanje: „Kuda ideš Hrvatska“? Pokušaj da se stvori nova garnitura političara, koji je započeo prije nekoliko godina, onih koji žele činiti sve u interesu naroda i promicati demokršćanske vrijednosti, nažalost, propao je. Većina razočaranih bivših članova tvrdi da se to dogodilo zbog nepoštivanja demokratske procedure i neuvažavanja većine članova od strane glavnog među njima i njemu odane manjine. Tako da danas možemo susresti istinske domoljube koji, razočarani i umorni zbog neuspjeha političkog programa u kojeg su vjerovali i za kojeg su vrijedno radili, postavljaju pitanje što dalje. Petar, razočaran neuspjehom kojeg je doživio, rekao je Isusu: „Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže“(Lk 5,5). Vjerujem da ima dovoljno vjere i snage u našem narodu da se krene iznova. Uostalom, komu ćemo ostaviti Hrvatsku?
Što su glavni problemi u Hrvatskoj, što bi trebalo mijenjati?
Problema je puno i već su dobro poznati našim građanima koji ih osjećaju u svojoj svakodnevici. Već spomenuti javni dug, iseljavanje mladih, loša demografska situacija, visoka stopa nezaposlenosti, gubitak nade kod velikog broja naših građana da će biti bolje, a moglo bi se i još nabrajati. Veliki problem koji generira puno drugih problema je jako loš izborni sustav koji guši demokraciju a potiče partitokraciju, umjesto sposobnih na ključne pozicije dovodi podobne, tako da umjesto vladavine naroda što je i definicija demokracije, imamo vladavinu interesnih skupina i centara moći kojima, djelujući kroz stranke, postojeće stanje savršeno odgovora, po onoj „mi smo vladali četiri godine, sad ćete malo vi, a onda ćemo opet doći mi“. Rezultate naših vlada u zadnjih 15 godina osjećamo na svojoj koži, a u lošem prednjači aktualna vlast, po mnogima najgora otkad je naše države. Previše godina smo potrošili glasujući na izborima po principu „glasat ću za ove samo da ne pobijede oni“. To nam nije donijelo napredak. Vrijeme je da se pokaže velikim strankama koje su nas dovele u ovakvo stanje da Hrvatska više ne može čekati. Nadolazeći izbori su jako važni, ne samo zbog smjene ove vlade, nego i zbog smjene političkih garnitura kojima, pokazalo se, nije stalo do interesa hrvatskog naroda i općeg dobra.
Što je u Hrvatskoj dobro, što bi trebalo čuvati?
Ono što nas je očuvalo tijekom burne prošlosti hrvatskog naroda a to su vjera u Boga i vjernost Katoličkoj Crkvi, obitelj kao temeljna stanica društva, zajedništvo, domoljublje, radišnost, spremnost na žrtvu radi dobra svoga naroda i domovine. Budućnost Hrvatske ovisi o tome koliko će biti onih koji će živjeti ove vrijednosti. Oni kojima je stalo do Hrvatske ne bi smjeli kalkulirati i ostajati po strani kad je u pitanju društveno – politički angažman. Tisuće ljudi su volontirali u projektima inicijative “U ime obitelji” zadnje dvije godine. Pokazali su spremnost da satima stoje na štandovima prikupljajući potpise besplatno, iz ljubavi prema svojoj domovini. Takve ljude trebamo i u politici. Ovo je zemlja u kojoj živi 87% katolika. Nadam se da će poslušati poticaj pape Benedikta XVI. izrečenog u enciklici Sakrament ljubavi: „Kršćanin laik, oblikovan u školi euharistije, na poseban je način pozvan izravno preuzeti vlastitu političku i društvenu odgovornost“. Uz navedeno, ne sumnjam u gospodarski oporavak i napredak na svim drugim poljima.
Što biste poručili mladima u Hrvatskoj?
Mladi jako vole slobodu. Danas, hvala Bogu i hrvatskim braniteljima, imamo slobodnu državu, žuđenu stoljećima. Volio bih da mladi ljudi iskoriste na pravi način dar slobode, izgrađujući sebe, društvo i domovinu. Na poseban način svojom energijom i mladenačkim poletom oni mogu biti generator pozitivnih promjena u našoj domovini.