“Nepravedni izborni sustav omogućava izbor pojedinaca u Hrvatski sabor po stranačkoj podobnosti, a ne zbog svojih prepoznatih kvaliteta i vjerodostojnosti. Također zbog političke predizborne trgovine događa se neprirodan srazmjer političkih snaga pojedinih stranaka u Saboru u odnosu na realno stanje odnosno tzv.’rejting’ stranaka u narodu”, rekao je za naš portal Višeslav Franić, član predsjedništva stranke Projekt Domovina. Bio je kandidat stranke na listi u VII. izbornoj jedinici na parlamentarnim izborima održanim prošle godine. Po zanimanju je arhitekt, oženjen je i ima dijete.
Zašto se Projekt Domovina i U ime obitelji zalaže za promjenu izbornog sustava?
Izborni sustav ne omogućava istinske i kvalitetne promjene na bolje, već je na žalost “zabetonirao” vladavinu nekompententnih, nesposobnih i podobnih vladajućih “porobljivača” Hrvatske.
Tzv.”poboljšanja” odnosno dosadašnje izmjene izbornog zakona rezultat su političke trgovine i međusobnih ustupaka vladajućih stranaka, a ne korak naprijed u istinskom poboljšanju demokracije u Hrvatskoj.
Projekt Domovina i U ime obitelji prvi su se založili za promjenu izbornog sustava inicijativom „Birajmo zastupnike imenom i prezimenom“ jer su pravodobno osluhnuli bilo naroda i uvidjeli promjene koje trebamo da bi nam Domovina išla naprijed.
Izborni sustav je složena tematika, te je kroz inicijativu predloženo niz mjera o kojima se može raspravljati, ali je očito da su se neke ideje već dokazale kao nužne. Pogledajte samo temu predizbornog koaliranja. Drago nam je da je HDZ osjetio trenutak povijesti i odlučio ne ići u predizborne koalicije. S time se već u startu vrijednosno distancirao od tzv.Trgovačke (Narodne) koalicije. Također je MOST kao skup nezavisnih kandidata i lista to već od prije primjenio.
Već se retorika promijenila u korist biranja zastupnika imenom i prezimenom na način da se ide sa kvalitetnim pojedincima na izborne liste koji nisu nužno članovi stranaka istih lista.
Smatram da će tema predizbornih koalicija u bližoj političkoj budućnosti Hrvatske uskoro postati prošlost, makar na neko vrijeme dok se ne dopusti istinsko preslagivanje političke scene.
Izborni sustav mora omogućiti fleksibilnu i brzu promjenu političkih snaga u Saboru jer će to omogućiti i brze i efikasne promjene u gospodarstvu.
Izjavili ste kako nepravedan izborni sustav koči gospodarski oporavak i razvoj Hrvatske. Možete li to argumentirati?
Nepravedni izborni sustav omogućava izbor pojedinaca u Hrvatski sabor po stranačkoj podobnosti, a ne zbog svojih prepoznatih kvaliteta i vjerodostojnosti. Također zbog političke predizborne trgovine događa se neprirodan srazmjer političkih snaga pojedinih stranaka u Saboru u odnosu na realno stanje odnosno tzv.“rejting“ stranaka u narodu.
Izbor takvih stranačkih „poslušnika“ u HR Sabor rezultira donošenjem krivih i nestručnih odluka, propisa i zakona s jedne strane, dok se kvalitetni pojedinci koji znaju i mogu „guše“ politikanskim ratovima i međusobnim optuživanjem.
Gospodarstvo kao iznimno dinamičan sustav različitih čimbenika u stvarnom prostoru i vremenu zahtijeva kvalitetne, hrabre i prije svega nekorumpirane upravljače koji će za svoje stručne odluke imati i kvalitetnu, hrabru i nekorumpiranu političku potporu.
Toliko se govori o reformi i stručnosti, ali se zaboravlja da za to treba stabilna i jasna vrijednosna politička platforma. Nismo svi za iste reforme i nemaju sve reforme jednaki učinak.
To su također u konačnici i vrijednosne kategorije jer moraju dati odgovor na pitanje kakvu Domovinu želimo vidjeti za 10, 20 ili 50 godina.
Prije svega smatramo da se trebaju definirati nacionalni interesi i sukladno njima kreirati gospodarstvo (i ostali resori kao npr.obrazovanje) poznatim stručnim alatima i zauzeti vrijednosni stav prema budućnosti Hrvatske.
Kako gledate na odnos Hrvatskih vlasti prema hrvatskim državljanima s prebivalištem izvan Hrvatske?
Odnos prema hrvatskim državljanima izvan Hrvatske te hrvatskim emigrantima i njihovim potomcima u svijetu uvjetovao je dugogodišnji negativni politički stav, osmišljen u totalitarnom komunističkom režimu koji je iste smatrao prijetnjom nedemokratskom društvenom poretku.
Nakon što se dopustio rad tzv.“gastabajterima“ izvan Jugoslavije hrvatsku emigraciju se doživljavalo i kao one koji samo šalju novce rodbini u domovini i po mogućnosti se ne vraćaju u nju.
Tijekom nekoliko ratnih i poratnih godina taj se stav popravio, ali rekao bih više inercijom odnosno voljom i velikom nesebičnom željom hrvatske emigracije da pomogne svojoj Domovini u ratu.
Dolaskom na vlast sljednika totalitarnog režima se na žalost ponovo uvela retorika nepoćudnosti Hrvata izvan Hrvatske. Sjetimo se samo viceva i raznih medijskih „kampanja“ koji su upravo takvom retorikom dovodili na vlast pojedine stranke i osobe.
Na žalost za vrijeme HDZ-ovih vlada nije se puno popravio odnos prema iseljeništvu. Dovoljno je spomenuti smanjenje broja zastupnika za dijasporu u Hrvatskom Saboru sa 11 na 3 zastupnika, dok se manjinama osiguralo 8 zastupničkih mjesta, od toga srpskoj manjini 3 mjesta.
Donijela se politička odluka o smanjenju biračkih mjesta u inozemstvu, a sve u smjeru da se „ušutka“ ta „nepoćudna“ emigracija koja „ne plaća porez u državi“.
S druge strane sjetimo se Domovinskog rata i ogromne i nesebične materijalne pomoći od tih istih ljudi iz svih dijelova svijeta. Možemo govoriti i o okosnici hrvatske vojske koja je potekla od dobrovoljaca koji su se vratili u Domovinu i utkala modernu ratnu doktrinu u pobjedu u Domovinskom ratu.
Čini se da su se inicijative poticale od strane iseljeništva, a da hrvatska vlast u poratnim godinama nije dovoljno učinila da to postavi na višu i kvalitetniju razinu.
Što bi trebalo učiniti da se omogući tzv. dijaspori da doprinese jačanju i rastu Hrvatske?
Potrebno je djelovati na više razina. Od promjene izbornog sustava u cilju većeg i kvalitetnijeg sudjelovanja dijaspore u životu Domovine, počevši od izmjene broja biračkih mjesta, uvođenja elektronskog glasovanja do proporcionalnog predstavljanja u Hrvatskom saboru.
Ne treba bježati od činjenice da većina aktivne hrvatske dijaspore ne želi ovakvu ljevicu u Hrvatskoj. Pa i to nešto govori o trenutnoj hrvatskoj ljevici, zar ne?
S druge strane potrebno je urediti vlastitu upravu i stvoriti kvalitetne zakonske okvire da bi se omogućila gospodarska ulaganja hrvatskog iseljeništva u Hrvatskoj.
Također potrebno je imati i kvalitetne veleposlanike u zemljama u kojima živi hrvatska dijaspora koji će znati biti ona veza prema Domovini u kvalitetnom i vrijednosnom smislu. Nakon prve veze sa veleposlanstvom treba slijediti konkretna suradnja u Domovini. Neki institucionalni oblik suradnje mora postojati.
Pitanje masovnijeg useljavanja hrvatskog iseljeništva na prazne prostore Hrvatske i oživljavanje demografskog i gospodarskog potencijala Domovine je definitivno zanemarena tema kojoj bi se trebalo ozbiljno pristupiti i učiti iz primjera zemlja koje su uspješno integrirale svoju emigraciju sa zemljom maticom nao npr. Izrael ili Irska (dva različita modela). O tome poznati demografi već godinama govore u Hrvatskoj.
Hrvatska treba svijest da imamo jedno nacionalno biće rasuto po cijelom svijetu i koje treba i može zajedno sanjati i stvarati bolju Domovinu.
Izvor: narod.hr