Mr. sc. Blaženka Kulić nositeljica je liste U ime obitelji – Projekt domovina za 8. izbornu jedinicu.
P: Predstavite se, čime se bavite?
O: Udana sam majka dvoje djece i sa svojom obitelji živim u Rijeci. Diplomirala sam na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i stekla akademski stupanj magistre znanosti iz područja biotehničkih znanosti, polja šumarstvo – grane ekologija. Zaposlena sam u Primorsko-goranskoj županiji na radnom mjestu savjetnice za lovstvo i šumarstvo. Ovlaštena sam vještakinja Ministarstva zaštite prirode i okoliša, za područje Istarske i Primorsko-goranske županije, u postupku utvrđivanja i procjene štete koju nanesu strogo zaštićene velike zvijeri na domaćim životinjama. Članica sam lovačkog društva „Kobac 1960“ Lovran. Osim profesionalnog djela karijere, aktivno sam uključena u rad župne zajednice Sv. Nikola Tavelić. Voditeljica sam Karitasa, članica župnog zbora „fra Ivo Peran“, a na blagdan Sv. Elizabete 2010. godine dala sam trajne zavjete evanđeoskog života u mjesnom bratstvu Franjevačkog svjetovnog reda sa sjedištem u crkvi sv. Nikole na Krnjevu u Rijeci. Volontiram u Socijalnoj samoposluzi „Kruh Sv. Elizabete“ koja pomaže siromašnima i beskućnicima kroz prikupljanje i podjelu hrane, odjeće, obuće, namještaja i ostvarenja njihovih osobnih prava.
P: Zašto ste se uključili u politiku?
O: Baveći se karitativnim radom uvidjela sam kako je u našem društvu svakim danom sve više potrebitih koji svojim radom ne mogu osigurati dostojan život za sebe i svoju obitelj. Mladi, obrazovani ljudi iseljavaju iz Hrvatske, što je osobito izraženo u 2015. godini. Budući da je to važno političko pitanje, odlučila sam dati svoj doprinos promjeni takvog stanja. Političari koji su u proteklih 25 godina našu domovinu doveli do ruba ekonomskog i moralnog bankrota, nemaju više nikakvog legitimiteta da oblikuju sudbinu građana Republike Hrvatske. Vrijeme je da ih zamjene ljudi koji su voljni društveni interes staviti ispred svojeg.
P: Koji su danas najveći problemi hrvatskog društva?
O: To je svakako kapilarno raširena korupcija. Ona se ogleda u svakom segmentu našeg života i rada, od pravosuđa koje nije sposobno osigurati ustavno pravo jednakosti svih pred zakonom, što dovodi do opće pravne nesigurnost i društvene nepravde. Također, jedan od najvećih problema je visoka nezaposlenost, kao i nepostojanje jasne demografske politike. Sve je to naravno povezano. Mladi, obrazovani i kreativni ljudi ne žele raditi u sredini koja potiče mediokraciju, nepoštenje, nagrađuje poslušnike, a kažnjava pojedince koji se usuđuju iskazati svoje mišljenje.
Vladajuće političke klase (SDP i HDZ) umjesto promoviranja i ugrađivanja pozitivnih društvenih vrijednosti koje bi omogućile uvjete za razvoj društva, već 25 godina čine upravo suprotno. Umjesto građenja društva na osnovi jednakih šansi za sve svoje građane oni su stvorili i održavaju atmosferu u kojoj većina ljudi osjeća jaku društvenu nepravdu i malo što ih potiče na dostojanstvo i poštenje.
Sustav koji je normalizirao devijantno, bolestan je i sam po sebi predstavlja srž problema, kao i zapreku svemu što stvarno, a ne samo verbalno, pokušava promijeniti stanje. Za mnoge je ispravljanje trenutnog stanja vlastitim djelovanjem tek besmisleni pokušaj i izlaganje opasnosti. Prevladava pristup »ja tu ništa ne mogu«, »neću ja ispravljati krive Drine«, »baš me briga« i sl. Poruke koje dolaze od vladajuće političke klase društveno govore da se pljačka i nemoral isplate; da se nekažnjeno mogu činiti nepoštena, čak i kaznena djela. To je jasan pokazatelj tragičnog stanja u društvu.
Prevladava sustav prebacivanja odgovornosti na druge; neprihvaćanje vlastite ne-odgovornosti zbog neodgovornosti drugih. Svi gledaju jedni druge kako loše rade i u tome nalaze red. Okretanjem glave na drugu stranu, tzv. »šutljiva većina« omogućuje činiteljima društveno štetnih djela nastavak svojih aktivnosti i time im postaje neformalni suradnik.
Ovakvo stanje u našem društvu kreirale su političke klase koje u ovom ili onom obliku Hrvatskom vladaju već 70 godina.
P: Što želite promijeniti? Gdje vidite da vi možete doprinijeti?
O: Temeljem osobnih iskustva na radnom mjestu, mogu reći da je naš službenički sustav u tijelima javne vlasti još uvijek hijerarhijski krut i politiziran gdje vrlo često konačno rješenje donosi politički dužnosnik, a ne profesionalni službenik. Rad službenika ocjenjuje se prema subjektivnim i netransparentnim kriterijima, a ocjena postaje metoda kojom se kontrolira poslušnost aparata.
Naš cilj je manja, racionalna, učinkovita i moralna javna uprava koja na žalost, zaslugom SDP-a i HDZ-a do današnjeg dana nije stvorena. Umjesto sadašnjeg stanja naše javne uprave, u kojem se moralno i profesionalno degradiraju tisuće ljudi jer im čelnici često ne dozvoljavaju da svoj posao rade profesionalno, zakonito i moralno, mi javnu upravu želimo temeljito reorganizirati, strukturno, ali ponajprije vrijednosno.
Ljude u javnoj upravi treba poticati da rade u skladu sa zakonom, pravilima struke, da donose odluke prema vlastitoj stručnoj i moralnoj prosudbi. Takvo okruženje ljude oplemenjuje i čini ih boljim, za razliku od sadašnjeg stanja gdje se provođenjem „svete volje čelnika“ ljude pretvara u frustrirane aparatčike koji ne obavljaju svoju osnovnu funkciju – da služe građanima – umjesto toga, oni služe isključivo nadređenima.
To se mora promijeniti, a promjenu mogu provesti samo novi ljudi – pojedinci koji imaju znanje, sposobnosti i volju da to učine, i to radi općeg dobra, a ne radi vlastitih privilegija. Iracionalno je očekivati da će ljudi koji su ovakvu upravu stvorili i održavali, bilo što bitno u njoj promijeniti.
Ako budemo odlučni i vjerovali u zadane ciljeve, kao što to mi vjerujemo, uvjerena sam da možemo uspjeti. Okupljanjem kvalitetnih ljudi U ime obitelji će postati respektabilna društvena i politička snaga koja će Hrvatsku izvući iz sadašnjeg stanja beznađa. Vjerujem da upornom i odlučnom borbom protiv korupcije, promjenom izbornog zakonodavstava koje bi omogućilo demokratizaciju društva, te osnaživanjem obitelji možemo promijeniti današnju sliku Hrvatske.
P: Zašto mislite da je pitanje obitelji važno političko pitanje?
O: Od obitelji kreću svi pozitivni impulsi koji čine zdravo društvo i zajednicu. No da bi se stvorili preduvjeti za pravno i ekonomsko rješavanje pitanja obitelji, potrebno je provesti promišljene i duboke političke reforme. One moraju osigurati dostojan život svakoj obitelji, kao i to da svaka obitelj ima onoliko djece koliko želi, a da bi to bilo moguće Hrvatska se mora izvući iz strukturalne krize u kojoj se nalazi. To nije nimalo lak zadatak, ali sigurna sam da U ime obitelji-Projekt domovina ima odgovor na ovo ključno pitanje našega društva. Sigurna sam da ćemo vrlo brzo uvesti konkretne ekonomske mjere kojima se ulaže u obitelj poput 15-mjesečnog porodiljnog dopusta uz punu plaću, porezne olakšice i doplatak već za prvo dijete, status majke odgajateljice za žene sa 4 i više djece uz mjesečni prihod u visini prosječne hrvatske plaće, smanjenje režija za obitelji sa troje i više djece, državni poticaj mladim obiteljima za kupovinu prvog stana. Bez provedbe takve politike neće doći niti do gospodarskog oporavka Hrvatske
P: Kako vidite Hrvatsku kakva bi trebala biti?
O: Hrvatska treba postati zemlja u kojoj će ljudi ponovno moći svojim poštenim radom zarađivati za svoju egzistenciju i koji će svoju budućnost moći ostvariti u svojoj domovini. Želimo Hrvatsku bez korupcije; želimo meritokraciju, a ne mediokraciju. Želimo sretnu i uspješnu Hrvatsku iz koje neće odlaziti naši najbolji sinovi i kćeri. To su izazovi vrijedni odricanja svakoga od nas.
Sigurna sam da će birači prepoznati naš program i dati nam potporu, a na nama je da domovina napokon izgleda onako kako smo je zamišljali u desetljećima neslobode, dok smo sanjali i nadali se nezavisnoj Hrvatskoj. Na kraju još želim naglasiti da se sudbina našeg naroda i države nalazi samo u našim rukama. Iskoristimo to i učinimo ono što je potrebno kako bismo bili sretniji i uspješniji.