U demokratskom društvu značajan doprinos jačanju narodne vladavine daju ili bi trebale davati nevladine udruge. Organiziranjem u takve udruge građani mogu lakše nastupiti prema vlastima, izraziti svoje specifične interese, želje, obavljati nadzor vlasti pa i kritizirati loše poteze vladajućih. Teoretski, dobro zamišljeno, no od kad je ljudske povijesti, vlasti nastoje sve neistomišljenike i njihovo djelovanje imati pod punom kontrolom. Takva je situacija i danas. Kad je riječ o Hrvatskoj, zbog međunarodnog okruženja bilo bi neprihvatljivo zabraniti rad nevladinim udrugama koje kritiziraju vlast pa su metode kojima vlast kontrolira oponente suptilnije, a svode se na financiranje udruga prema načelu podobnosti. Možda je već potrošena tema GONG-a, ali valja isticati kao školski primjer zloporabe vlasti u manipulaciji nevladinim udrugama. Smisao postojanja GONG-a, barem po nazivu udruge, trebao bi biti nadzor provođenja glasovanja na izborima, no kad dođu izbori, GONG ima manje promatrača nego stalno zaposlenih, a prima ozbiljan novac od države, dok udruga koja nema stalno zaposlenih i država joj uskraćuje financiranje, pošalje stotine promatrača na izbore (U ime obitelji). Jasno, prva udruga je ideološki bliska vlasti, a druga joj je oponent. Čovjek se zapita, čemu onda nevladine udruge.
Nevladine udruge bi dobile puni smisao te bi mogle dati značajan doprinos u razvoju demokracije samo u slučaju da imaju predvidivo, definirano financiranje koje bi bilo ovisno jedino o podršci koju udruga ima u narodu. Osim toga, kroz ciljano financiranje određenih udruga od strane vanjskih faktora (stranih država i raznih zaklada), udruge koje imaju beznačajnu podršku u narodu, a obilno su financirane iz tih izvora, mogu u značajnoj mjeri utjecati na smjer razvoja društva koji može biti potpuno suprotan narodnom interesu. Ukoliko ne postoji definiran i predvidljiv način financiranja udruga, ako je financiranje prepušteno samovolji birokrata koji je član vladajuće oligarhije, ne može se očekivati da će nevladine udruge ispuniti smisao svojeg postojanja.
Pitanje koje se nameće jest kako postići da nevladine udruge budu istinski glas narodnog htijenja i stremljenja. To je pitanje oko čijeg odgovora bi se trebao potruditi svaki političar, bez obzira na svjetonazor, ako doista želi da demokracija u društvu u kojem on djeluje, jača i razvija se.
Jedan od mogućih odgovora mogao bi biti osnivanje Fonda za demokraciju. U taj bi Fond država uplaćivala određeni iznos, a mogle bi uplaćivati strane države i zaklade koje žele ojačati demokraciju u Hrvatskoj. Isplate bi išle udrugama proporcionalno podršci koju udruga ima u narodu. Sad se postavlja pitanje, kako točno odrediti koliku podršku pojedina udruga ima u narodu prema čemu bi se obavljale isplate iz Fonda. Jedini mjerljiv kriterij bi mogao biti iznos koji su pojedinci uplatili za rad udruge pri čemu bi taj iznos morao biti limitiran da se izbjegnu zloporabe. Također bi se trebalo zabraniti direktno financiranje udruga od strane pravnih osoba (ili limitirati, ali ne uračunati u obračun za isplate iz Fonda) te od strane stranih država i zaklada.
Na taj bi se način postiglo više ciljeva: Sredstva bi išla udrugama proporcionalno podršci koju udruga ima u narodu, a smanjio bi se i utjecaj financijski vrlo moćnih inozemnih zaklada na smjer razvoja društva. Naravno da se ovo sve ne odnosi na udruge koje se bave humanitarnom djelatnošću.
Ovo je tek jedan prijedlog za definiranje kriterija financiranja nevladinih udruga koji se može doraditi ili promijeniti, no cilj svakog političara trebao bi biti jačanje istinske demokracije, a transparentnost financiranja nevladinog sektora je u tome izuzetno važna komponenta. Građani bi pak, svoju odluku na izborima trebali temeljiti manje na ideološkim preferencijama, a više na tome koliko je opredijeljenost političara za demokraciju stvarna i potkrijepljena konkretnim rezultatima.
Piše za “Projekt Domovinu”:
Nevenko Šimunić – rođen 8.5.1969.g. u Erdovcu, općina Križevci. Osnovnu školu završio je u Križevcima, srednju elektrotehničku u Koprivnici. Nakon odsluženja vojnog roka, studirao je FER u Zagrebu i završio u predviđenom roku. Po završetku studija zaposlio se u Nikoli Tesli, a zatim u HT-u gdje i danas obavlja poslove vezane uz IT tehnologije. Sudionik je Domovinskog rata, oženjen, otac troje djece, nastanjen u Koprivnici. Aktivan je podupiratelj i član „Projekta domovine“ u Koprivnici.