Mjere za oporavak sustava obrazovanja i znanosti


UVOD

Glavna politička vrijednost svih angažiranih u UiO-projekt Domovina jest zaštita i jačanje obitelji u hrvatskom društvu. Zalagat ćemo se za sve mjere koje doprinose zadovoljstvu obitelji, njezinoj stabilnosti i snazi. Zalagat ćemo se za mjere koje potiču demografsku obnovu, povećanje broja djece u svakoj obitelji. Osnovna značajka hrvatskoga društva jest depopulacija i starenje stanovništva što se i hrvatskom školstvu nameće kao zadatak što će ga današnji učenici jednoga dana morati rješavati. Da bi u tome bili uspješni škola bi im morala ponuditi i demografske sadržaje kako bi postigli u životnim prilikama odgovarajuće ishode. UiO će svojim mjerama poticati povećanje pripadnika onog dijela našeg društva (djece) zbog kojeg sustav znanosti i visokog obrazovanja i postoji, te će dugoročno osigurati nužnost postojećeg broja zaposlenih u sustavu. Za UiO je izuzetno važno kvalitetno obrazovanje budućih naraštaja, te će podupirati sve mjere koje doprinose razvoju efikasnosti sustava obrazovanja, znanosti i visokog obrazovanja i njegove odgovornosti za posao koji mu je povjeren. To znači sve mjere koje sustav čine učinkovitijim, mobilnijim, kompetitivnijim i povećavaju izdvajanja za obrazovanje, znanost i visoko obrazovanje iz državnog proračuna.

1. IZDVAJANJE ZA OBRAZOVANJE I ZNANOST

Izdvajanje za obrazovanje i znanost u Hrvatskoj je neprihvatljivo nisko.
Povećanje izdvajanja se ne smije uvjetovati porastom BDP-a, već je to stvar političke određenosti. UiO je određen da izdvajanje treba postupno po godinama povećavati i bližiti se EU prosjeku. Jer kako su neka zapadna istraživanja pokazala, ulaganje u znanosti i obrazovanje od 1 ‰ donosi 1% povećanje BDP-a. No, da bi sustav znanosti povećano ulaganje u njega doista i kapitalizirao na taj način, potrebno je i sam sustav pokrenuti, učiniti učinkovitijim, pokretnijim, poticajnijim. To su dvije mjere koje je potrebno paralelno poduzimati: sustav učiniti efikasnijim i povećavati ulaganje u sustav. Npr. moraju se tražiti rezultati za povećanje izdvajanja, npr. bolji rezultati na Pisa testu za škole ili uvrštavanje sveučilišta među prvih 500 ako žele bolje financiranje. Slično se može tražiti i za institute. Znanstvenicima i institutima koji su značajno ispod svjetskog prosjeka treba dati nekoliko godina mogućnosti da se poprave, a ako se to ne dogodi, valja ih otpustiti odnosno neke institute i zatvoriti.

2. IZDVAJANJE ZA ISTRAŽIVANJE I RAZVOJ

U ovom trenutku UiO nije u mogućnosti reći gdje i kako pronaći potrebna dodatna sredstva. Prije detaljnog uvida u stanje državnih financija, i stanje dugova koje država ima, svaka izjava u tom pogledu bila bi predizborno obećanje. Ono što UiO može garantirati je da će svako dodatno sredstvo koje se pojavi bilo kojom uštedom primarno investirati u mjere za snaženje obiteljske politike i u mjere za snaženje obrazovanja. Prostor u kojem UiO vidi ogromne moguće uštede jest racionalizacija poslovanja svih državnih, javnih i lokalnih sustava. Na samom primjeru sustava znanosti koji je neučinkovit i u mnogim dijelovima nesvrsishodan (postoje javni instituti koji na akreditaciji nisu zadovoljili i za koje nije jasna javna misija, postoje studijski programi za koje ne postoji potreba na tržištu rada, postoje znanstvenici koji ne ispunjavaju zahtjeve izvrsnosti, pod hitno treba zaustaviti otvaranje novih sveučilišta), moguće je mjerama za pokretanje iz stanja obamrlosti u jedan kompetitivan sustav polako stvarati uštede. Sustav znanosti je samo slika svih ostalih državnih sustava i pospremanjem unutar sustava moguće je stvarati uštede. Također, državne potpore različitim udrugama treba umanjiti, posebice onima koji ne ispunjavaju svoju misiju (npr. GONG, koji bi trebao nadzirati provedbu izbora, a prijavi 15ak promatrača i slično).
UiO svoj rad u civilnom sektoru bazira na strahovito ograničenom budžetu, prikupljenom isključivo donacijama podupiratelja, a postiže izuzetne rezultate vidljive na nacionalnoj razini (organizacija prikupljanja potpisa za prvi nacionalni uspješni referendum od nastanka samostalne RH, organizacija nadzora provedbe referenduma, organizacija prikupljanja potpisa za referendum za promjenu izbornog sustava, pokretanje u rad izuzetno čitanog informacijskog portala www.narod.hr, edukacija roditelja za rad u Vijećima roditelja, izrada priručnika za promatrače, organizacija međunarodne konferencije o obitelji…. Jednaku učinkovitost u radu UiO je u stanju preslikati i na državnu razinu.

3. SURADNJA ZNANOSTI I GOSPODARSTVA

Suradnja između znanosti i gospodarstva postoji u određenim područjima (inženjerske i tehnološke struke – elektrotehnika, strojarstvo, kem. tehnologija, bioznanosti i biootehnologija…), u nekim područjima je izuzetno kvalitetna, u nekima je u povojima i može se unaprijediti. Da bi se to ostvarilo potrebno je osvijestiti znanstvenike da u svoje laboratorije uvedu sustave kvalitete kompatibilne sa onima koji postoje u industriji i gospodarstvu, da bi rezultati stečeni u javno-znanstvenim laboratorijima bili relevantni i iskoristivi u gospodarstvu. Stoga se dio sredstava namijenjenih razvoju javno-znanstvenih institucija treba usmjeriti u uvođenje standarda kvalitete. Tehnološka postignuća i aktivnosti treba uvrstiti kao važan čimbenik na temelju kojeg se ocjenjuje rad znanstvenika prilikom reizbora i izbora na radna mjesta. I potrebno je stalno inzistirati na izvrsnosti znanstvenika u sustavu, njihovom prepoznavanju i mjerama za njihovo zadržavanje, jer samo oni mogu ideje pretočiti u proizvode.

4. HRVATSKA ZAKLADA ZA ZNANOST

Osnivanje Hrvatske zaklade za znanost bio je vrlo važan iskorak prema racionalnijem dodjeljivanju javnih sredstava namijenjenih istraživanjima. HRZZ radi i trudi se implementirati međunarodne principe i razinu evaluacije projekata. MZOS dodjeljuje sredstva putem programskih ugovora i to je dio sredstava koji se ne koristi racionalno i čije se trošenje ne kontrolira na zadovoljavajući način. UiO-projekt Domovina smatra da HRZZ treba biti jedino mjesto distribucije javnih sredstava namijenjenih istraživanjima, da sva sredstva koja se dodjeljuju trebaju biti dodijeljena na temelju istorazinske neovisne procjene. Time će kvalitetnim projektima biti moguće dodijeliti i više novaca od trenutno maksimalnih milijun kuna, što je za mnoga područja objektivno malo. Treba ulagati dodatne napore da se rad HRZZ-a osnaži, ubrza, i otkloni uplitanje politike i ovisnost rada zaklade o politici (jedna od mogućih mjera je da se iz sredstava prikupljenim od privatizacije nekog poduzeća dio sredstava stave u neki fond ili na neki račun, te od kamata financira rad HRZZ-a). Trenutno su pravila provedbe HRZZ projekata opterećena prevelikim administrativnim zahtjevima, što je posljedica silnog straha da ne bude nenamjenskog trošenja novaca poznatog iz ranijih razdoblja kad su se sredstva dodjeljivala iz MZOS-a. Taj pretjerani formalizam potrebno je s vremenom ublažiti. Nasuprot tomu dodjeljivanje sredstava putem MZOS-a uopće ne potiče financiranje izvrsnosti, niti je podvrgnuto strogom nadzoru i taj dio financiranja potrebno je također preusmjeriti na HRZZ.

5. ZAŠTO HRVATSKA SVEUČILIŠTA NISU NI MEĐU 500 NAJBOLJIH U SVIJETU

Ove godine na Šangajskoj listi od 500 najboljih svjetskih sveučilišta nije bilo niti jednog hrvatskog. Glavni uzroci za takvo stanje su (1) premalo izdvajanje za znanost (sredstva za istraživanje kvalitetnih znanstvenika su premala) i (2) totalno neefikasan sustav koji omogućava da se u sustavu zadržavaju i oni koji ne mogu ispuniti obaveze koje se pred znanstvenike postavljaju. Osnovna zadaća znanstvenika treba biti iznalaziti sredstva za financiranje bilo na javnim domaćim i međunarodnim natječajima bilo u suradnji s gospodarstvom, zapošljavati na istraživanjima mlade i kroz istraživanje na projektima provoditi kvalitetu doktorsku i poslijedoktorsku izobrazbu. Oni znanstvenici koji to mogu i koji su u tomu dobri, trebaju biti stimulirani napredovanjem u sustavu plaća prema gore, oni koji to nisu u stanju, trebaju se moći pomicati prema nižim plaćama, kao vrlo humana strategija za polagan izlazak iz sustava onih znanstvenika koji se sa kompetitivnim sustavom ne mogu nositi. Da bi javne institucije mogle raditi znanost za gospodarstvo, moraju uvesti standarde kvalitete istraživanja koji su komplementarni onima koji se traže u gospodarstvu. Da bi Hrvatska povećala razinu inovativnosti, potrebno je organizirati sustave (urede na institucijama) koji prate svoje znanstvenike i kroz koje se pregledava znanstveno istraživački rad znanstvenika i njegova patentabilnost, prije samog publiciranja u časopisu. Ali to treba biti brzi proces, a ne da zbog tromosti sustava usporava rad znanstvenika.

6. POZITIVNE I NEGATIVNE STRANE AKTUALNOG SUSTAVA ZNANOSTI

Dvije najvažnije pozitivne dvije stvari u našem sustavu znanosti su (1) da u njemu postoje izvrsni pojedinci, koji u uvjetima izuzetno lošeg upravljanja sustavom, uspijevaju postizati rezultate međunarodne kvalitete; (2) da postoje studijski programi koji stvaraju toliko kvalitetne stručnjake da su traženi i na domaćem i na stranom tržištu rada.
Dvije najvažnije negativne stvari u sustavu znanosti su (1) da sustav ne zamjećuje i ne potiče pojedince i programe iz prethodnog stavka i (2) da se uopće ne mijenja sukladno postignutim rezultatima i potrebama društva. Razlog je što je sustav u potpunosti zakočen. Sustav je nužno učiniti efikasnijim. Sustav napredovanja zaposlenih u njemu nužno je učiniti kompetitivnijim. Jednom stečeni status u nekom trenutku ne smije biti garantiran i siguran već treba biti podložan konstantnoj provjeri. Sadašnji sustav nije nimalo kompetitivan i nije nimalo izazovan, jer iz njega ne možeš ispasti kako god da radio. Ne možeš niti sa više plaćenog radnog mjesta pasti na niže plaćeno radno mjesto. Jedina metoda selekcije i popunjavanja radnih mjesta jest prirodni odljev u mirovinu. Apsolutno nikamo drugamo, osim u mirovinu. Što govori da je to sustav u kojemu je dobro raditi. UiO misli predobro. Sustav treba učiniti takvim da omogući pozitivnu selekciju, da znanstvenici koji nadmaše svoje učitelje mogu ih nadmašiti i u rangu plaća. Dakle potrebno je osmisliti dobar model unutrašnje mobilnosti unutar sustava u oba smjera: i prema gore (prema boljim plaćama) ali i prema dolje (prema lošijim plaćama). Olakšati mogućnost otkaza onima koji su duže vrijeme neproduktivni i izbjegavaju radne zadatke. Mi moramo od znanstvenika tražiti da stalno teže boljem. Postojeći siguran sustav radnih mjesta ne bi podnio niti jedan poslodavac.

7. POLOŽAJ I UGLED U DRUŠTVU UČITELJA I NASTAVNIKA

Učeniku treba omogućiti dostojanstvenoga učitelja u profesionalnom i ljudskom smislu čime će steći vanjski autoritet u očima svojih učenika. To između ostaloga znači njegovu autonomiju i učinkovita sredstva u izvođenju nastavnoga procesa i njegov primjeren materijalni status. Položaj i ugled u društvu naših učitelja i nastavnika nisu na primjerenoj razini, a situacija će se poboljšati povećanjem stope izdvajanja za obrazovanje koji je među najnižima u Europi.

8. PREMA TESTIRANJU IZ 2012. NAŠI UČENICI SU BILI ISPOD PROSJEKA. ŠTO ĆEMO PODUZETI DA SE STANJE PROMIJENI?

Prema PISA testiranju provedenom 2012. godine, naši učenici su u svim kategorijama bili ispod prosjeka među zemljama koje su sudjelovale. Što mislimo poduzeti da na PISA testiranjima 2018. i 2021. godine naši učenici ostvare bolje rezultate?

Pisa projektom testiraju se primjenjiva znanja, od učenika se traži da rješavaju probleme iz svakodnevnog života. Tu su naši učenici lošiji od prosjeka jer je cijeli naš obrazovni sustav baziran na činjeničnom znanju bez prave primjene. Naši se učenici u svom školovanju uglavnom nikad ne susreću sa zadacima kakvi se provjeravaju u Pisa testiranju. Već u osnovnoj školi ide se u širinu u svim nastavnim predmetima, a da se nikad dobro ne usvoje osnove, znanje vrlo često ostaje na nivou reprodukcije. Potrebno je temeljito reformirati obrazovni sustav, smanjiti opseg gradiva i vježbati primjenljivost i operativnost. Pisa projektom testiraju se petnaestogodišnjaci, učenici koji su netom završili osnovnu školu. Uvođenjem vanjskog vrednovanja na završetku osnovne škole – male mature kojoj bi prethodila izrada kataloga obrazovnih ishoda na kojim bi se definiralo što učenici na kraju osnovne škole moraju savladati pripomoglo bi boljim rezultatima Pisa projekta. Nastavnici, posebno u osnovnoj školi, vrlo su nesamostalni u ocjenjivanju i podložni pritiscima ravnatelja, roditelja, stručnih službi škole. Uvođenje male mature riješilo bi dio tih problema i izjednačio razlike među školama te dovelo i do pravednijeg upisa u srednje škole.

9. IMAMO LI U OSNOVNIM I SREDNJIM ŠKOLAMA I NA FAKULTETIMA PREMALO ILI PREVIŠE ZAPOSLENIH?

Ako se vodimo činjenicama da u srednjim školama ima više slobodnih mjesta nego djece koja ih mogu popuniti, te potom da na jednog završenog gimnazijalca čeka 1,2 mjesto, nameće se zaključak da u sustavu postoji previše zaposlenih. Ali to nije ravnomjerno raspoređeno. Upisna politika na sveučilištima i neki programi doista ne odražavaju potrebe gospodarstva. Nužno je smanjiti kvote uz potporu države za zanimanja koja se teško zapošljavaju. Nije dopustivo da se autonomija sveučilišta tumači kao da kvote određuju sveučilišta, a država sve to placa. Osim toga pod hitno treba zaustaviti otvaranje novih sveučilišta upitne kvalitete koja jedino zadovoljavaju apetite lokalnih stranačkih čelnika. Ovdje su nužni bolni rezovi.
Naša reformska politika uključuje obje mjere: sustavno stvaranje reda u sustavu znanosti koji će sustav učiniti efikasnijim i stvarati uštede i povećanje ulaganja u znanost i obrazovanje (no najviše za poboljšanje uvjeta istraživanja i nastavnog rada).

10. TEMELJNA NAČELA KURIKULARNE REFORME

Kurikularna reforma dobro je zamišljena ali prema informacijama koje dobivamo, opet će to biti samo kozmetičke, a ne dubinske promjene. Nastavni planovi i programi u osnovnim i srednjim školama preopširni su i puni nepotrebnih činjenica i pojmova. Nastavne planove i programe potrebno je kreirati sukladno mogućnostima digitalne tehnologije koja omogućava pristup podacima uvijek i svugdje što znači da učenici u nastavi težište trebaju posvetiti pojedinom području, njegovom razumijevanju, važnosti za život te suodnosu s drugim područjima. Potrebna je temeljita revizija i osuvremenjivanje nastavnih planova i programa u osnovnoj i srednjoj školi. Nastavničku norma treba prilagoditi osuvremenjivanju nastave. Bitni problem u hrvatskom školskom okružju je neujednačenost značenja i primjene pojedinih termina kako ih propisuje temeljni školski dokument Nacionalni okvirni kurikul. Najakutniji je problem ne uočavanje, ne prepoznavanje i ne primjenjivanje trodiobe kurikula na: jezgrovni, diferencirani ili razlikovni, te školski ili fakultativni kurikul. U srednjim školama potrebno je smanjiti opseg jezgrovnog, a povećati opseg diferenciranog ili razlikovnog te školskog ili fakultativnog kurikula. Obrazovna politika trebala bi biti neovisna o promjeni vlasti i oko nje je potreban nacionalni konsenzus kojeg trenutno ne vidimo.

Aktualnosti

04/08
2017

ŽELIMO VAM SRETAN DAN DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI!


15/04
2017

Krešimir Planinić: Lex Agrokor ima sistemski značaj i sistemsku grešku

Uzbibalo se gospodarstvo, politika, pravo, ekonomija, filozofija itd. na slučaju Agrokor. S pravom! Mnoštvo je društvenih poruka koje možemo iščitavati, a nitko više i ne sumnja u sistemski značaj događaja puno šireg od obitelji Todorić i njihove poduge obimne poslovne aktivnosti. Jasno je da naša bora zabrinutosti nije maknuta donošenjem Lex Agrogor, jer 15 mjeseci, […]


26/03
2017

Novi izborni zakon

U sklopu konferencije ”Hrvatska kakvu trebamo” održana je i panel-rasprava o političkom sustavu u Hrvatskoj, na kojoj su se neki sudionici izjasnili za promjene izbornog sustava, pa i promjenu broja izbornih jedinica, prenosi Večernji list. Krešimir Planinić je naglasio kako su odstupanja puno veća od 5 posto, od izbora do izbora, iako su svi svjesni […]