Josipa Juričev-Sudac, kandidatkinja UIO – projekt Domovina za 7. izbornu jedinicu, progovara o jednom od gorućih pitanja u gradu Zagrebu
Građanima grada Zagreba se obećava smanjenje cijene odvoza otpada i rješavanje pitanja gospodarenja otpadom što je daleko od prave istine.
Ovoljetna prezentacija zagrebačkog Holdinga, po zagrebačkim vijećima gradskih četvrti, o novom sustavu odvoza smeća je pokazala koliko je loš sustav i Plan gospodarenja otpadom u Gradu Zagrebu jer je baziran na sasvim krivom i neekološkom spalioničkom konceptu koji će, osim štetnosti za zdravlje i okoliš, u konačnici biti i najskuplji za građane.
Nažalost većina VGČ u Zagrebu je prihvatila ovakve loše prijedloge jer su vijećnici slabo upućeni u ovu problematiku što određenim subjektima i odgovara. Naglasak je stavljen na volumen spremnika bez obzira koliko je napunjen i na broj odvoza , a ne na stvarnu količinu i razvrstavanje otpada na kućnom pragu, stoga je je besmisleno govoriti da se radi o sustavu koji vodi unaprjeđenju prikupljanja otpada.
Navedena prezentacija spominje samo jedan spremnik na kućnom pragu što znači da se podrazumijeva da se u taj spremnik odlaže zajedno biootpad i ostali miješani otpad što je sasvim u suprotnosti za zahtjevima EU Direktive o otpadu zbog čega će se plaćati velike kazne.
Odvajanje biootpada i opasnog otpada od ostalih frakcija smeća je stavka bez koje nema pozitivnog pomaka. Naime, biootpad pomiješan s ostalim otpadom stvara smrdljivo smeće koje se više uopće ne može reciklirati koje uz to može biti nepovratno zagađeno s opasnim otpadom.
Smeće i otpad su sasvim različiti pojmovi. Gospodariti se može samo s otpadom, a smeće stvara samo niz novih problema o čemu je naša javnost izuzetno slabo informirana. Biootpad koji čini 30- 40 % komunalnog smeća je sirovina za korisni kompost i njegovo odvajanje od ostalog otpada je preduvjet odgovornog gospodarenja otpadom, a ako se uz to odvoji i papir brzo se dolazi i do 70% odvojenog prikupljanja otpada.
Upravo odvajanjem biootpada od ostalog se smanjuje frekvencija odvoza otpada što bi direktno utjecalo na smanjenje računa. To potvrđuju i iskustva iz gradova i pokrajina koji uspješno primjenjuju ekološke sustave gospodarenja otpadom. ( San Francisco, Treviso u Italiji, Ljubljana..)
Zaključane čipirane kante i kontejneri se niti ne spominju, a bez toga uopće se ne može govoriti o odgovornom postupanju s otpadom što su pokazali i primjeri iz prakse.
Zeleni otoci i reciklažna dvorišta nikako ne mogu zamijeniti nužnost razvrstavanja otpada na kućnom pragu, pogotovo ako se uzme u obzir njihov premali kapacitet i udaljenost od mjesta stanovanja što demotivira građane da dosljedno provode primarnu selekciju.
Javna rasprava o planu gospodarenja otpadom u Zagrebu prošle godine je pokazala da vladajuća struktura ne želi saslušati, a kamoli uvažiti glas javnosti i znansntvenika koji nude najbolja ekološka rješenja koja se već primjenjuju u svijetu kao i u nedalekoj Ljubljani.
Zaključak: U Zagrebu se uporno gura loš koncept gospodarenja otpadom koji ne može dati dobre rezultate čak i ako se populističkom mjerom smanji cijena odvoza otpada što samo kratkoročno može stvoriti privid rješavanja problema s otpadom. Nažalost, građani grada Zagreba kao i cijele Hrvatske jedva da su mogli čuti za jedino prihvatljivo cjelovito ekološko rješenje jer u medijima barem do sada nije bilo prostora za objektivnu analizu i predstavljanje ekološkog koncepta gospodarenja otpadom.